Anonimusi: njihova istorija, ideologija i uticaj na svijet oko nas

Iako su se utišali tokom zadnjih nekoliko godina, šanse su da ako spomene pojam haker nekome, jedna od prvih stvari koja im pada na pamet jesu Anonimusi. Upoznanost sa njihovim radom je velika, međutim upoznanost sa time šta Anonimusi predstavljaju je vrlo mala. Anonimusi predstavljaju više od manje-više uspješnih proboja u sistem. Anonimusi su predstavnici jedne ideologije i tako se i trebaju smatrati. Međutim, da bih objasnio njihovu ideologiju, potrebno je prvo da bacimo kratak pogled na njihovu istoriju.

Anonimusi kao hakeri (kratka istorija)

Na početku kratka napomena: Neću prepričati čitavu istoriju jer bi to dosta uticalo na dužinu članka. Predstaviću samo nekoliko događaja koji su po mome mišljenju najznačajniji.

2005. je izašao film pod nazivom V for Vendetta. Po mome skromnom mišljenju odličan, film predstavlja post-apokaliptični scenario u kome su Sjedinjene Američke Države razrušene, a Velika Britanija postala država sa krajnjom desnicom na vlasti.

U takvoj Britaniji, postojala je jedna osoba čiji je trenutni izgled neprepoznatljiv zahvaljujući incidentu koji se desio tokom tog apokaliptičnog događaja. Ta osoba (poznata u filmu samo pod inicijalom V), bira masku koja svojim izgledom podsjeća na osobu iz (tačnog dijela) britanske istorije pod naslovom Guy (ili Guido) Fawkes koji je (neuspješno) pokušao da raznese londonsku zgradu parlamenta (odnosno njen dio poznatiji kao Dom lordova) tokom Barutne zavjere (eng. Gunpowder Plot) 1605. godine. U filmu, V u procesu koji je trajao godinu dana (od 5. novembra jedne do 5. novembra sljedeće godine) uspijeva da preokrene svijest stanovništva i sruši takvu vlast. Film je adaptiran na osnovu istoimenog stripa nastao nekoliko decenija unazad, a Anonimusi su odabrali upravo tu masku kao njihov prepoznatljivi simbol.

Anonimusi se rađaju negdje između 2006. i 2007. godine na sajtu koji se zove 4chan (prije nego što otvorite sajt pročitajte do kraja ovaj paragraf). Taj sajt služi kao mjesto gdje korisnici kreiraju i postavljaju slike (dakle nešto kao starija verzija Instagram-a ili Imgur-a). Njegov najpopularniji dio je poznat kao /b/ (ponavljam, ne klikćite dok ne završite sa čitanjem paragrafa) gdje se objavljuju sasvim nasumične stvari. Ono što ističe ovaj sajt od drugih jeste što dozvoljava ono što mnogi drugi sajtovi ne bi dozvoljavali. Nema nikakvog filtriranja ili brisanja sadržaja i nema korisničkih računa. Kao takav, postao je mračna strana interneta u kojoj je poprilično lako naletiti na neke eksplicitne stvari koje su dosta uzmemiravajuće za većinu ljudi. Ukoliko ste ga otvorili nasuprot mojim upozorenjima, šanse su da ste već naletili na tako nešto. Ukoliko niste, dobili ste moje upozorenje, e sad, da li ćete da kliknete na njega ili nećete nije moja stvar.

Zabranjen ulaz u bazen od strane Anonimusa u Habbo-u.

U tom moru sadržaja pojavila se jedna tema o jednoj online igri / socijalnoj mreži pod nazivom Habbo koja pokušava da simulira stvarni svijet unutar browser-a. Korisnici 4chan-a su se iz zabave pridružili toj igri, međutim svaki korisnik je kreirao identičan avatar koji će ga predstavljati. Naravno, ovo je dovelo do neupotrebljivosti igre / socijalne mreže tokom tog perioda. Zajedno su se ti korisnici predstavljali kao Anonimusi, po uzoru na 4chan gdje je svaki korisnik zapravo anoniman.

Predstavnici su jednostavno iz zabave radili stvari koje su im bile smiješne kao redovnim korisnicima 4chan-a, poput zabrane prilaska bazenu (prikazano na slici) ili pomijeranje svojih avatara tako da formiraju oblik svastike.

Takvo predstavljanje je nastavljeno i kroz druge aktivnosti, te su to bili prvi koraci Anonimusa kao pokreta gdje se gomila ljudi predstavlja identično, bez ikakvog vida hijerarhije među predstavnicima.

Nažalost, nije ni šala ni Photoshop u pitanju.

Nakon toga, Anonimusi su napali Baptistku crkvu Westboro (eng. Westboro Baptist Church), koja je sama po sebi poznata po ekstremizmu u svojim vjerovanjima (mada, koja crkva nije?), a stekla je veliki stepen pažnje zahvaljujući tome svojim redovnim „protestima“ u kojima poprilično otvoreno ispoljavaju svoj govor mržnje (većinom usmjeren prema LGBT zajednici). Ovaj, a i drugi početnički napadi Anonimusa su zapravo bili dosta jednostavni, poput rađenja DDoS napada (skraćeno od Distributed Denial of Service; više o tome drugom prilikom), naručivanje gomile pica na adrese poznatih pripadnika određene skupine i slično. Nakon nekoliko početnih uspjeha, njihove ambicije se polako šire i prelaze na veće mete, kao što su napadi na kompanije Sony, MasterCard, Visa i PayPal, te učestvuju u nekoliko državnih udara, poput onih u Egiptu 2011. i Siriji 2012. godine.

Nakon što su Anonimusi uspješno izvršili desetine napada, CEO kompanije HBGary (Aaron Barr) objavljuje kako su se predstavnici njegove kompanije uspješno infiltrirali unutar Anonimusa i da će raditi sa policijom na tome da otkriju ko su najistaknutiji predstavnici Anonimusa i raditi na tome da se isti privedu pravdi.

Naravno, ovo je viđeno kao velika prijetnja od strane onih koji su se izjašnjavali kao Anonimusi, tako da su napali kompaniju, provalili im u servere, preuzeli kontrolu nad Aaron-ovim Twitter računom, objavili Aaron-ove email-ove, i još mnogo toga.

Sve zajedno, hakeri koji su se predstavljali kao Anonimusi su izvršili oko stotinjak napada.

Iako su Anonimusi kao grupa u potpunosti decentralizovani (više o tome kasnije), tokom onih većih napada pojavilo se nekoliko članova koji su se svojim postupcima isticali od ostalih. Kada je prvi od njih otkriven (koji se predstavljao kao Sabu) od strane FBI-a, FBI je sa njim sklopio dogovor po kome će Sabu raditi na tome da sazna identitet ostalih ključnih članova u zamjenu za skraćenu zatvorsku kaznu za ilegalne aktivnosti u kojima su otkrili da je on učestvovao.

Sabu je manje-više uspješno obavio posao koji mu je dao FBI, bio sedam mjeseci u pritvoru, čekao presudu, i krajem maja 2014. je pušten na slobodu i osuđen samo na godinu dana uslovne kazne (naravno, kazna bi bila enormno veća da je odbio saradnju). Zahvaljujući njemu, glavni hakeri koji su se predstavljali kao Anonimusi su ili uhapšeni ili previše uplašeni da ponovo pokušaju da urade nešto veliko.

Neki od njih koji su sada uhvaćeni su iza svojih nadimaka krili fantastične priče, poput Ryan-a Ackroyd-a (poznatijeg pod nadimkom Kayla) koji je dok je radio ilegalne radnje koristio memorijsku karticu na kojoj je instalirao operativni sistem sa ciljem da može da proguta karticu ukoliko mu policija pokuca na vrata i time uništi sve dokaze o svojim radnjama.

Kada su Anonimusi postali više politički nastrojeni nego što su bili zainteresovani da provaljuju u sajtove sa ciljem da urade nešto smiješno na njima, nekoliko hakera koji su se najviše isticali u svojim radnjama su (sa Ryan-om na čelu) napravili novu hakersku grupu i nazvali je LulzSec, te time kreirali neku vrstu rivalstva između dvije u to vrijeme najveće hakerske grupe (bilo je tu i drugih grupa, međutim ove dvije su stekle najveću popularnost).

Zahvaljujući Sabu-u, reakciji FBI-a, odvojenosti u druge hakerske grupe i čemu sve ne, ideja Anonimusa kao ozloglašene hakerske grupe polako blijedi u godinama koje dolaze sve do granice da su danas skoro i zaboravljeni. Međutim, njihova ideologija i dalje živi.

Anonimus kao ideologija

Anonimusi nemaju nekog kriterija o tome ko je njihov član, a ko nije. Svako za sebe može da kaže da je Anonimus. To mogu ja, a možeš i ti kao čitaoc. Nije baš da je to zatvorena grupa ljudi i da zainteresovani moraju da odrade to-i-to da bi im se pridružili.

Zahvaljujući tome, pojavile su se mnoge grupe i individualci koji se predstavljaju kao Anonimusi, čak i kada ne rade baš stvari sa kojima bi se slagali ostali koji se tako izjašnjavaju. Zbog toga imamo napade poput onih na srpske sajtove od strane albanskih “Anonimusa” (ovo navodim samo kao primjer, postoje i suprotni slučajevi naravno). Zbog toga imamo gomilu YouTube videa koji ko fol objavljuju da će Anonimusi da napadnu nekoga, pa od toga na kraju ne bude ništa, blago rečeno (moj najdraži primjer je poruka za Kanye West-a).

Zbog te neodređenosti ko je član grupe a ko nije, imamo ovaj haos koji se stvorio u kojima se osobe sa potpuno drugačijim pogledima na svijet izjašnjavaju kao pripadnici Anonimusa, iako ni na koji način ne predstavljaju mišljenje svakoga ko se tako proglašava. Zbog toga je sasvim glupo posmatrati Anonimuse kao jednu zatvorenu grupu ljudi. Anonimusi više spadaju u neku vrstu ideologije.

Iako postoji ta potpuna nedefinisanost, ipak postoji jedna poruka sa kojom se slaže dobra većina osoba koje se izjašnjavaju kao Anonimusi: “Informacije žele da se oslobode” (eng. Information wants to be free). Pošto je ta poruka pomalo nejasna kada se prevede na naš jeziku, to u prevodu znači da predstavnici te ideologije zapravo žele potpunu transparentnost. E sada, ta poruka se može primijeniti u radu vlade, u radu kompanija, u javnoj dostupnosti informacijama i u svemu drugom što vam padne na pamet.

Pošto je ova poruka široka i obuhvata dosta toga, postoje određene grupe čiji je cilj primjenjivanje te poruke u određenim poljima. Pokret slobodnog softvera (eng. Free Software Movement) (pa manje-više i pokret open source softvera uz vrlo male razlike) želi da svaki korisnik bilo kakve vrste softvera ima dostupnost njegovom kodu i da ima pravo da ga doradi za svoje (ponekad specifične) potrebe, bez obzira na to da li će krajnji korisnik iskoristiti to pravo ili neće. Piratske partije koje su nikle širom Europe (pa tako i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, dok u Srbiji ta ideja i nije baš uspjela) se bore (između ostalog) za transparentnost u radu vlada njihovih država (da ne bude da Srbija nema nešto slično, Srbija ima SHARE Foundation).

Po koja organizacija unutar Europske Unije se bori za to da se prestanu koristiti vlasnički formati dokumenata (kao što su .doc(x) i slični), da se pređe u potpunosti na njihove otvorene alternative (kao na primjer .odt, što je otvorena alternativa za .doc(x)) i da one postanu standard (tj. da se izbace vlasnički formati iz upotrebe svih vladinih organizacija unutar zemalja članica EU, pa i šire). Postoje mnoge organizacije i kompanije koje rade na tome da obrazovanje učine besplatno (ili barem neuporedivo jeftinije u odnosu na tradicionalno učenje) za bilo koga ko je zainteresovan da nauči nešto o nečemu, bez obzira na to ko je u pitanju i odakle je, čime bi se uklonile postojeće barijere (čisto da nabrojim nekoliko: Coursera, edX, Udacity, Open Culture i mnogi drugi).

Na neki način sve ove organizacije rade na principu te jedne te iste poruke, samo što rade na tome da je primjene u za sebe specifičnim okolnostima. Na neki način, može se reći da se sve ove organizacije baziraju na toj jednoj te istoj poruci koju su osobe koje se deklarišu kao Anonimusi praktički uzeli kao njihov moto.

Na neki način, svi smo mi Anonimusi, a u isto vrijeme niko nije.

Uticaj Anonimusa na svijet oko nas

Nastali kao najglasniji predstavnici hakerske kulture, Anonimusi su na zanimljiv način prenijelu tu poruku staru nekoliko decenija. Doživili su svoj vrhunac i nakon toga praktički pali u zaborav. Međutim, da posudim rečenicu iz filma koji je započeo ovo sve prije deset godina: “Možete ubiti čovjeka, ali ne možete ubiti ideju (koju je ovaj čovjek predstavljao)”. Anonimusi su iza sebe ostavili mnogo toga. Kao najvažniju stvar, ostavili su javno prihvatanje hakera kao vrlo važan dio informatičke kulture. Prije deset godina, deklarisanje sebe kao hakerom bi gotovo sigurno dovelo do neželjenih posljedica.

Danas, haker postaje opšte prihvaćeni pojam za nekoga ko razmišlja izvan postojećih granica. Umjesto kriminalaca, hakeri se danas posmatraju kao krucijalnih dijelova informacijskog doba u kojima živimo. Zahvaljujući njima, internet sazrijeva u sigurnije mjesto, a sve više i više vlada i kompanija postaju transparentije u svom radu. Danas, ogromne kompanije poput Facebook-a, Google-a i koga sve ne javno iskazuju svoju zahvalnost onima koji su im ukazali na sigurnosne propuste u njihovim sistemima (ako ste zainteresovani, pogledajte Facebook-ovu ili Google-ovu listu) i dijele novčane nagrade za takva djela (velike pohvale idu za Josipa Franjkovića kao jedine osobe sa naših prostora za koju znam da je više puta uključen u tim listama).

Prije 3-4 godine kada sam po prvi put počeo da istražujem polje cyber sigurnosti, hakeri su bili jedna ogromna taboo tema. Sada je situacija drastično promijenjena. Danas, sa ponosom mogu da se nazovem hakerom i da vjerovatno prvi put javno kažem da je zanimanje za Anonimuse oblikovalo moju karijeru.

Iako su Anonimusi kao hakerska grupa u svojim poznim godinama, njihova ideologija sada doživljava jači rast nego ikada prije, a hakeri se više ne smatraju isključivo osobama sa malicioznim namjerama. Anonimusi su na ne baš tako legalan način oblikovali naš svijet, a sada ih zamjenjuje nova generacija, generacija koja više ne mora sakrivati svoj identitet dok radi ono što voli.

Haker je neko ko misli izvan kutije, ko odbacuje konvencionalne mudrosti i radi nešto drugo umjesto da ih prihvata. Haker je neko ko gleda u granice i razmišlja o tome šta se krije iza njih. To je neko ko vidi listu pravila i pita se šta će se desiti kada se ta pravila zaobiđu. Haker je neko ko eksperimentiše sa limitacijama sistema u cilju zadovoljavanja svoje intelektualne znatiželje.

19 komentara na tekst Anonimusi: njihova istorija, ideologija i uticaj na svijet oko nas

  • elementhttp

    /b/tar-di

    • Znam da su jedno vrijeme imali domenu http://piratska.org
      Službeni sajt Pirate Party International (http://www.pp-international.net/) linkuje na tu domenu (još uvijek). Sada je neko drugi kupio tu domenu i trenutno nemam pojma šta predstavlja, ali definitivno ne predstavlja Pirate. Wikipedija članak linkuje na http://www.piratskapartija.com/, međutim ni ta domena ne radi više.

      Uzimajući u obzir da im je zadnji post na WordPress domeni iz januara 2013. (a ni na ostalim stranicama nema ništa novije), mislim da se sa sigurnošću može reći da projekat baš i nije uspio, šta god da se sa njima dogodilo (a volio bih da saznam).

      Pirati u Bosni su još uvijek aktivni (bar na Tviteru), Pirati u Hrvatskoj su čak i osvojili nekoliko opštinskih mjesta prije koju godinu, pa je jedan od osnivača odustao od projekta i ukazao na probleme u jednom blog postu (njegov blog trenutno nije u funkciji, ali bio je nedavno), a trenutno pojma nemam kakva je situacija tamo.

    • Bojan

      Napisah bili prisutni, znaci proslo vreme…Pa desilo se da je tu bilo raznih previranja i pojava dve struje suprotstavljene kao sto to obicno biva, preuzimanje zasluga i tako a i drzavni organi nisu blagonaklono gledali na Partiju…itd.

  • Zavera

    Anonimuse je napravila americka vlada kako bi okupila i drzala u ruci sve poznate (i manje poznate) hakere i „hakere“. FBI u saradnji za NSA otvorio sektor za internet kriminal krajem 2001-2. Anonimusi nastali 2003. Prst na celo 🙂
    Istrazite malo ko su najpoznatije drukare kod svetskih anonimusa i videcete sta Vam pricam. I da, poznatije vodje u odredjenim sektorima (Ops) su tajni vladini agenti.
    Slicna prica kao sa Osamom Bin Ladenom. Skolujemo coveka koji ce da se bori protiv Rusa. Ok, zavrsio si posao. Sad si terorista!
    Slucajnost….

    Toliko od mene…

    • Anonimusi su kao ideja nastali krajem 2006. i početkom 2007. Nikakvog pomena o njima nema prije tog perioda.

      Tajni vladini agenti? Ne. Niko od uhapšenih nema veze ni sa jednom vladom u svojoj prošlosti. Obični ljudi su u pitanju.

      E sad da je potrebno da te vlada uči da uradiš DDoS, naručiš pice ili šta su sve već radili? Nije.

      Ta teorija zavjere mi nimalo ne pije vodu. Jedini izvori koje sam našao da brane tu teoriju su dva YouTube videa sa 100k pregleda i ogromnim brojem dislajkova i iskreno nijedan od njih nema nikakve logike.

    • KadPorastes

      Kad porastes, kasce ti se samo 😉
      Ja sam ucestvovao u nekoliko vladinih projekta. Veoma dobro znam ko su i sta su Anonimusi i koga slusaju 🙂
      Naravno, njima je data apsolutna sloboda, pa se dela koja rade za drzavu ne primecuju.
      Ali dobro, mali si jos, nemas iskustva.
      Internet kriminalom se bavim od 1999te, ja ne znam da li si se ti i rodio tad? 😀

    • Možeš imati i 150 godina iskustva, ali priča ti ne prima vodu jednostavno. 😉

      Ili daj neke relevantne linkove da se mi obični smrtnici osvestimo, saznamo istinu i možda i prepravimo ovaj članak ukoliko bude potrebe (u šta čisto sumnjam), ili prestani da se praviš pametan.

    • Kole

      Pozdrav Aleksandre,da kazem odma da podrzavam momke iznad,tacnije delimo iste stavove sto ne znaci da ih privatno poznajem ili tako nesto,a sad cu da pokusam da objasnim neke stvari,argumentujem i odgovaracu na tvoja pitanja.
      1. Trazio si linkove,ako dobro poznajes IT i deepweb ovo pitanje ti je pisao mladji brat iz predskolskog,jer je to nivo konverzacije ljudi koji ne poznaju ,i trebalo bi da znas da sve tajno,svetsko sto kontrolise ovaj svet,ne moze da se nadje naivnim ljudima na raspolaganju.Verovatno si covek koga je zaludjen za IT i ima ljubav prema racunarima sa onim klinackim sindromima koji drkaju na anonimuse koji su Bogovi i borci za pravdu,koji mogu sve na racunaru da urade itd,samo si odrastao pa te necu zvati klincem nego naivnim covekom koji veruje da grupa ljudi moze da kontrolise svet racunara,prvo da li si nekad razmisljao o istini koja se plasira u prve redove i da uglavnom ( 99.98% ) onoga sto ti stoji ispred ociju nije tacno nego da treba da pogledas dublje i otkrijes pravu istinu,upravo to se desava sa anonimusima. Misli svojom glavom! Ako se lozis na njih ili imas ogroman san da budes kao oni tzv. najbolji hakeri na svetu,ne zavaravaj se nisu ni blizu najboljih,nisu ni u top10 najboljih hakera na svetu,samo su stekli na popularnosti,upravo ti je dokaz,zapamti za dobre hakere zna ceo svet,za najbolje ne zna niko.Ti ne znas nista privatno o anonimusima kao ni ja ,i mozes samo da ponavljas one informacije koje se plasiraju u javnosti i da se divis njima.Verovatno takodje mislis da je fejsbuk napravio mladi genije sa Harvarda Mark Zuckeberg i postao milijarder sa 30 godina,ili da je google napravio Larry Page tj google algoritme Sergey Brin i postali mladi milijarderi..To je ono sto ti vidis,al prava istina je da su google i fejsbuk kreirani od strane CIA-e da bi ceo svet koristio google i fejsbuk i kako bi oni mogli uvek da znaju sve i kontrolisu svet i nije samo to njihovo skoro sve je njihovo,ali ovo su 2 najpoznatija. Tako su CIA i NSA napravili tzv. Anonymuse gde rade njihove agenti,kako bi kontrolisali celo deepweb i blackweb internet trziste. Mogao bih na ovu temu da pisem citav dan,ali necu da pisem roman,nego cu nastaviti konverzaciju u komentarima.

    • Uh Kole, ne znam odakle da krenem. 🙂

      1. Nisu momci iznad nego je jedna osoba u pitanju.

      2. Napadi Anonimusa (kao hakerske grupe) nisu uopšte sofisticirani, nigdje nisam naveo da su „dobri hakeri“ (šta god to značilo u tvojoj glavi), niti tako mislim, niti podržavam njihove napade.

      3. Naravno, CIA je napravila i Facebook i Google, ali eto, morali su zaposliti i desetine hiljada ljudi koji inače samo ‘lade muda da bi sve to ispalo uvjerljivije jebiga.

      4. Znači sve je to tajno, nigdje nema članaka koji to makar na neki način pokušavaju dokazati, ali opet si se našao ti sa Balkana koji ipak znaš bolje od 99,8% populacije kako navodiš? Pa kako li samo ti sazna za to onda?

      5. Čuj to, ima neko svjetsko rangiranje hakera? Hoće li za koju godinu postati i olimpijski sport?

  • Kole

    1.) Cek,zasto pises o njima ako mislis da su losi u svom poslu ili nisu popularni,ne postoji treci razlog?
    2.) Ovo za CIA-u je zvanicno i cudi me da ti kao osoba iz IT sveta to ne znas,Putin i mnogi drugi su to potvrdili i takve informacije cak mozes pronaci i na tom tvom google-u, al nebitno
    i mozes proguglati posto ocigledno verujes samo tome sto pise na internetu,a postoje i mnoge dokumentarne emisije ciji podaci su sa vecom tezinom u poredjenju sa netom. ovo tvoje pod 4. cu samo objasniti jednostavnim poredjenjem ovako: Da li bi ti na svojoj kuci napisao da si lopov ili ubica npr ? Pa zasto bi onda oni delili informacije koje ne idu njima u korist na njihovim mrezama ?
    Nije tajno,ali to spada u one 0.02% podatke,a ti verujes u onih 99.8% ,rekoh postoje dokumentarne emisije koje dokazuju pravu istinu. 5.) ako si hteo da ispadnes sarkastican ili cinican nije ti uspelo,posto stvarno postoji vec duzi vremenski period takmicenje hakera hah hah shame on you 😉

  • Kole

    Pa gde pobeze ovaj intelektualac ? Pih ocekivao sam vise od njega…bedak 🙁

    • Polako bre, dosta si linkova postavio, to cijenim. Treba sad baciti oko na svaki od njih prije nego što bih mogao da odgovorim (a jebiga, imam i prečih stvari). Odvojiću vremena za to čim stignem.

  • Hmeljisha

    Ala ste smorili vas dvojica. Interesantan clanak a uvek neko prepucavanje. Kaocna YT kad neko postavi pesmu, pa se ubace likovi sa srpskim i hrvatskim uvredama. Katastrofa. Inace, nista licno, ali Aleksandre su mi tvoji tekstovi tezi za citanje od Drazinih.Jedino sto Draza nekada, bar je u ranijim tekstovima, civao masivan broj psovki, ali je kasnije postalo umerenije i ucini tekst jos pitkijim. Bez uvlacenja i cepiranja, cisto neko moje misljenje.

  • Hmeljisha

    Kucam sa telefona, pa mi se zeznu razmaknica ivneka slova. Jebiga.

Komentarišite

Email neće biti javno objavljen. Sajt je neobavezan podatak, svi ostali su obavezni.