Kad ludilo sa korona virusom prođe – možda se nešto promeni na bolje?
Proglašena je pandemija korona virusa stručnog naziva covid-19 i dok se neke države bore i rukama i nogama protiv te napasti koja odnosi hiljade života a neke se sprdamo kako je u pitanju najsmešniji virus u istoriji koji postoji samo na Fejsbuku….no manimo se budala, probaću vizualizovati ono što bih ja želeo da se promeni kad sve ovo prođe i lekcije budu naučene.
Kad sve ovo bude bilo iza nas, nadam se da će se na ovom našem napaćenom prostoru nešto promeniti i da će neke škole biti naučene, a ovo je ono što bih ja hteo da se promeni, mimo onih standardnih vezanih za higijenu i zdravlje…Forsiranje rada od kuće gde god i kad god je to moguće
Iz nekog meni nepoznatog razloga mnoge IT firme su gledale na rad od kuće kao na kurčenje i ‘vatanje krivine, dok su neke dozvoljavale da se nekoliko dana nedeljno ili mesečno radi od kuće. Posle svega ovoga što se trenutno dešava – rad od kuće, tamo gde je moguće – a znam da je moguće u IT branši na velikoj većini pozicija, trebalo bi da postane standard a ne kurčenje. Sastanci da se održavaju preko Zoom/Slacka/Skype/WebEx i sličnih softvera, fokus na VPN konekciji i cepaj…da ne davim dalje sa tehničkalijama, otprilike svi IT-jevci ih znaju.
Naravno, ovo će sve malo udariti inicijalno po džepu onoga ko bi da radi od kuće zbog nabavke dodatnog monitora, dobrih sluški sa mikrofonom, udobnom stolicom i dobrim stolom za kojim će se sedeti 8 sati dnevno, relevantnim osvetljenjem, osmišljavanja prostora u stanu/kući za mini kancelariju i ko zna čega još, ali šta da se radi.
Naravno, firme mogu i da uvedu neke metode praćenja rada zaposlenih od kuće, ako se zaposleni naravno složi sa tim i pod uslovom da je praćenje tačno određenih stvari i u tačno određenom periodu….a ne da ga snifaju kad uveče gleda porniće sa ljubavnicom za koju žena ne zna.
Šalteri dumru! Pečati dumru!
Fokus na onlajn poslovanju, pogotovo kad su banke u pitanju…sve što može da se obavlja preko neta, onlajn benking da bude intiutivan (pozdrav za UX ekipu Komercijalne banke koji imaju takav i-benking od kojeg se dobija katarakta) i lak za korišćenje – da mogu i stariji ljudi da ga koriste bez problema a i da se koriste onlajn plaćanja gde god je to moguće. Pečat da zameni elektronski potpis preko neta….zašto neka firma mora da mi udari „hardverski“ pečat – neka potpiše dokument unikatnim elektronskim potpisom i to je to.
Sve što mora da se „dođite da se potpišete na ovih par miliona papira“ ukine, to je tako – 19. vek. Manme potpisa i pečata jebote, osmislite nekakav način da se to sve radi putem neta, cenim opet prostora za sertifikate ili parove javnih i privatnih ključeva, pa možda čak i upotrebe veb kamere.
Prodavnice da se opamete malo
Fokus na onlajn šopovima i njihovom razvijanju uz mogućnost korišćenja platnih kartica. Kod nas je to i dalje dosta sramežljivo i na nekom niskom nivou odraženo, možda par prodavnica ima tu mogućnost. I isto kao i kad je u pitanju deo sa i-benkigom, korisnički interfejs mora da bude što je moguće jednostavniji i lakši za oko, takav da može svako da ga koristi – kako onaj haker digitronac, tako i onaj što jedva završio srednju školu ali ima karticu (opet pozdrav UX ljudima).
Jebem ti novčanice
Da li ja jedini vidim papirni novac kao idealno leglo zaraze i prljavštine? To sranje treba zameniti što pre – bilo aplikacijom kao kod braće Kineza, bilo plaćanjem putem NFC-a sa telefona ili osmišljavanjem neke metode sa QR kodovima i kamere na telefonu, ili brate platnim karticama i završiti pričzu, kakav crni papirni dinar koji je prešao milion ruku, bio u petsto džepova, pevaljki međ znojavim sisama, narkos povlačio lajnu novčanicom, neko iz hira pišao po parama. Ovako bezkontaktna priča i svi čisti.
Smanjenje fizičkog kontakta među nepoznatima
Još kao klinac sam razmišljao zašto dvoje ljudi koji se prvi put u životu vide – moraju da se dodiruju rukama u ritualu imena „rukovanje“…ko meni garantuje da druga strana nije čačkala jaja, guzicu ili izvukla sline sa temena kroz nos pre nego što je meni pružila ruku…i suprotno? Dakle sad sa ove strane kad pogledaš, vidiš nekoga prvi put, uhvatiš njegovu znojavu ruku i onda nekoliko puta morate rukama gore-dole. Mislim se, da sam vanzemaljac i da sam sad došao na Zemlju, mislio bih da su ovi zemljani prsli.
Meni je recimo totalni pogodak način na koji se Japanci pozdravljaju – naklon i to je to. Drag mi je a mnogo i topliji i čistiji pozdrav grljenjem, pod uslovom da je površina za grljenje pokrivena bar na oko čistom odećom – dakle bez direktnog kontakta koža-na-kožu. Pretpostavljam da će u eri nakon korone neki trend biti „Dobar dan“ uz klimanje glavom – onako kako je i trebalo biti od starta….a posle kad se i ako se budemo intimizirali i bolje upoznali – tad možemo da se dogovorimo štaoš.
Štampači – odjebaus!
Em se potroši bogaoca papira, em bogaoca toksičnih tonera, em to što se odštampa retko ko koristi duže od par minuta….obično se odštampa, pređe preko par ruku – obično zbog nekakvog glupavog potpisa pa tutne u neki registar i tu ostane do gašenja firme. Evo, skoro sam otišao u Komercijalnu banku da podignem karticu – i potpisao sam jedno 20 razoraznih papira za sve i svašta – i to su mi samo izvukli one listove koje sam trebao da potpišem, ostatak je ostao na gomili….čemu? Šta će biti sa tim papirima?
Lupiti bananu štampačima i fokus ostaviti na PDF-ovim ili nekim drugim vidom elektronske dokumentacije – uz naravno neki vid elektronskog potpisa. Ako je nešto ekstremno poverljivo – banka bi recimo mogla da zašifruje dokument mojim javnim ključem, ja da ga dobijem na mejl i otključam mojim privatnim ključem, potpišem elektronski pa zašifrujem bankinim javnim ključem i vratim im nazad mejlom – naravno….uz neki softver koji bi ovo sveo na par klikova i bez nepotrebnih drvljenja o javnim ključevima i zbunjivanju korisnika. Tu bi negde trebalo da je budućnost majkumu a ne u besomučnom štampanju svega i svačega.
Tablet – a ne knjige za školu
Kad vodim klinku u školu – duša me boli, torba i teža i veća od nje…zašto, pa koji je ovo vek majku mu jebem? Zar sve te knjige koje imaju ne mogu da stanu u jedan jeftini tablet sa kapacitetom od par giga prostora? Plus bi se same knjige kupovale mnogo lakše (onlajn naravno) i bile bi dosta jeftinije jer nema štamparija i troškova izrade – doduše pošto država ne da za džabe ništa morao bi se osmisliti neki metod za zaštitu od piraterije, no neka mudriji razmišljaju o tome. Sveske, u redu, moraju deca da nauče da pišu a nije baš najzgodnije to raditi na grafičkoj tabli, sveske neka ostanu – ali knjige, pa tablet (Kindl i slično), naravno gumirane ivice, zaštitno staklo, svaki sa unikatnim serijskim brojem kako bi se lako našao vlasnik ako dete izgubi isti ili ga neko stavi na KupujemProdajem.
…i naravno, svaka klupa da ima po dva punjača, kako deca ne bi hvatala krivinu uz „crkla baterija“. Kontam da bi im ovako nešto bilo i inicijalno zanimljivije a smanjile bi se i posete knjižarama, fotokopirnicama i fizioterapeutima kasnije.
Onlajn i oflajn bezbednost od koje šnicle otpadaju
Da bi sve šljakalo kako treba u toj e-varijanti, svaki uređaj mora biti debelo zaštićen, počevši od šifrovanog storidža, jake a lako pamtljive lozinke, antivirus zaštite, poslednjih bezbedonosnih zakrpa svega, mrežne bezbednosti, DMZ-a, zabrane korišćenja plug-and-play uređaja, doooosta i dooosta edukacije o bezbednosnim rizicima, sendboksing svega kritičnog, dvostepena (korisniko ime i lozinka + jednokratni kod) gde god da je moguće ili čak i trostepena zaštita (dvostepena zaštita + biometrijska identifikacija) tamo gde je bašbaš bitno poput i-benkinga, limitiranje pristupa, ACL-ovi i čega god još ne i što nama štreberima može pasti na pamet i što je najbitnije od svega – jak bekap kritičnih stvari na bar tri lokacije od kojih je jedna oflajn, traka ili tako nešto….uvek imati na umu najgori mogući scenario i biti spreman za njega (eto posla za, kod nas malo zapostavljenu granu IT-ja….incident menadžment).
I generalno – sve što padne na pamet da se može onlajn – da se radi onlajn
Naravno neke stvari ne mogu, pivo sa društvom, stoni tenis, seksanje, ljubav, šetnja, fizičke aktivnosti…ali dosta stvari može. Evo recimo, zašto ne može neka IT konferencija da se održi onlajn uz video striming za koji se naplate karte regularno kao i ranije, umesto da mora da se kupi karta do tu-i-tu, putuje, odsedne, odsluša, odsedne, putuje, kuća – uz mogaoca razmene fluida i vazduha sa raznoraznim nepoznatim ljudima. Čak bih i ja prisustvovao takvim konferencijama i radionicama – jer kao neko ko je dosta introvertan, ne volim nešto baš sa meni nepoznatim ljudima da glumim ludilo.
…i naravno da ljudski kontakt nema niti će ikad imati alternativu, čovek je društveno biće ma koliko mislio da nije – ali bi trebalo da postoje neke mere, pogotovo u ovim ludim vremenima zaraza, globalnog otopljavanja i čuvanja plaže u zimskom periodu.
Nikola
12/03/2020 @ 09:36
Drazo,
Slažem se sa svim osim sa jednom stvari, plaćanje karticom / telefonom / beskontaktno je vrlo cool, jednostavno i praktično da se koristi, medjutim imao sam nekoliko slučajeva gde koje kolege zbog svojih potrošačkih navika nisu mogli da dobiju kredit zato jer banke imaju uvid u to šta plaćaš karticom. U nekim državama EU svakom meseca dobiješ na izvodu ovoliko potrošeno na gorivo, hranu, itd…
Dok ako podignes pare svi znaju da si samo podigao pare i nema ni targetovanog marketinga niti diskriminacija zbog previše online kockanja ili sumljivih navika ako ih neko ima.
Tako da za većinu stvari i dalje bolje koristiti keš ako je to mouce. Bar za privatne svrhe, dok za posao, da potpuno se slažem da keš treba da se iskoreni.
Pozdrav
Kompjuteraš blog
12/03/2020 @ 10:01
Tu bi već neka zakonska regulativa trebala da uskoči u priču, GDPR, antišpijunski zakoni i tako to. Kad je Bitkoin uspeo u tome da u potpunosti sakrije transakcije ne vidim zašto to ne bi mogli i drugi, pod uslovom, što neko reče na Linkedinu – da se u to ne gleda linearno 🙂
Dado
25/03/2020 @ 20:08
Neka nama gotovine, barem za neke stvari koje nisu za pricu 😉
Pozzzzzzzzzzz iz Kölna- zarista korone
Peđa
12/03/2020 @ 09:46
Jesi u pravu za dosta stvari, ali ne za sve, zavisno od konteksta kako ko gleda. Ima ljudi, ne vole da ih prate te je keš i papir prihvatljiviji. Mogućnost grešaka ljudskog faktora je veća u tim odnosima gde se ljudi ne vide u 4 oka (na veb kameri neko može i da se maskira) a i tehnička obučenost većine je sporna.
Klimoglav ili kao nekad podizanje šešira kao vid pozdrava, podržavam 🙂
Iz dobre namere predlažem da sam detaljno osmisliš i patentiraš metode onlajn komunikacije koje si naveo pa da predložiš nekoj od banaka/prodavnica koje bi za to imale sluha. Samo imaj u vidu i da sama država ima zakone koji zahtevaju pečat/potpis ili slično i ne prepoznaju sve elemente pravno validne indentifikacije osobe koja se na nešto obavezuje (kredit/kupovina/ugovor).
Pozz
Kompjuteraš blog
12/03/2020 @ 09:59
To što država ima zakone koji zahtevaju PPP (papir, potpis, pečat) je samo signal zastarelosti i tromosti države, ma koja da je u pitanju.
Ivan
12/03/2020 @ 20:02
Do pola, tekst odličan i sa svim bih se složio. Al od pola brate nema veze s mozgom. Na primer: imam u PDF-u jednu knjigu (skup nekih bitnih informacija složenih na dosta stranica) neki delovi bejaše na cloudu ali kada sam seo i sklopio sve u jedno, uzeo i odštampao. Bukvalno pola sata nakon toga je lajsne SSD i ništa, ni boot preko Streleka sa alatima za recovery, ni fizičko čačkanje i izvlačenje podataka. Mrtav. Drugi primer, fizička interakcija. Ok, ne znam tačno koliko sam se puta u životu rukovao, ali statistički 0% rukovanja me je ubilo.
Aca
12/03/2020 @ 11:16
Ti si teži slučaj utopiste, generalno gledano. Suštinski si u pravu ali skoro sve je neostvarivo. Nisi u pravu za knjige/tablet jer je knjiga mnogo korisnija za decu. I još nešto, stavljanje svog života i života svoje porodice u ruke informatičke bezbednosti, potpuno je pogrešno jer će sigurno da pukne pre ili kasnije.
Joja i Dane
12/03/2020 @ 12:33
„Nisi u pravu za knjige/tablet jer je knjiga mnogo korisnija za decu“
Objasni kako je korisnija? U čemu je razlika u odnosu na e-reader-e?
Rašo
13/03/2020 @ 20:59
Dokazano je da čitanjem iz knjige ljudi bolje pamte. Plus, gledaj na to ovako, zamisli da ti dete ima 7 časova (oko 6 sati u školi) gde gleda u tablet, kad dođe kući, dok odradi domaći i nauči lekcije to je još sat – dva, malo razonoda na internetu i dođosmo do 10+ sati za ekranom 🙂 Istina, u nekim slučajevima i pod kontrolisanim okolnostima mogao bi deo udžbenika da pređe u elektronsku formu ali nikako sve u životu svesti na ekran
Denis
12/03/2020 @ 12:35
Morao bih da se slozim sa vecinom, posebno sa delom vezanim za saltere. Proslog meseca prvi put u zivotu kupih automobil, polovan naravno. E sad, procedura je da napravis ugovor, overis kod notara, platis porez i to je to, dobijes novu saobracajnu.
U praksi, prvi dan, notar – ugovor mora biti ispunjen preko racunara, ne prihvataju rukom ispisan, „da se nesto ne bi menjalo“ – sta god to znacilo. Sednem sa covekom u kafic, uz pomoc pdf editora na telefonu ispunim ugovor i overim ga u nekoliko primeraka. Drugi dan – poseta poreskoj upravi u opstini prodavca, u ovom slucaju Vracar. Ispunjvam formulare, snalazim se uz pomoc google-a i ljudi koji takodje cekaju, posto nema nikoga kome bih mogao da se obratim za pomoc ili daleko bile, neke zvanicne instrukcije na papiru ili online. Predam ja to, kazu dodjite za 7 dana. 7 dana im treba da pogledaju u katalog i kazu ti „plati toliko“. Ok, dodjem ja za 7 dana, po kisi, iz drugog dela grada da bi na salteru rekli da nije gotovo. To jest gotovo je ali nije potpisano, stoga, dodjite sutra. Ok, dodjem ja sutra, opet, preuzmem resenje, to je bila sreda. Kazu uplatite danas i dodjite u PONEDELJAK po resenje, posto treba nekoliko dana da prodje uplata. Dodjem u ponedeljak, preuzmem resenje i idem do MUP-a u mojoj opstini, cekam sat i po u redu i dobijam potvrdu uz naravno, dodjite za 7 dana po saobracajnu. Da li je stvarno toliko tesko organizovati proces koji realno moze da se zavrsi za 2-3 dana, bez redova, saltera i nepotrebnog gubljenja vremena.
Kompjuteraš blog
12/03/2020 @ 13:40
Ti si još dobro i prošao. Ja kad sam kupovao polovnog Puntića, jebavao sam se mesec dana oko papirologije, poreza i sranja. Sreća pa sam poznavao prodavca preko poznanika pa mi dao da vozim na njegovo ime i na poverenje, inače ne znam ni šta bih uradio.
Najdana
12/03/2020 @ 14:11
Apsolutno se slazem!
Ja sam se preselila u Ameriku skoro, ovde sve manje vise funkcionise online, i banking i shopping i ostalo. Kes se bas retko koristi. Mora i dalje da se ide u skolu, i mnogo poste ima koju kad vidim nije mi dobro od toliko nepotrebnih papira ali je generalno bolja situacija…
Tako da je i te kako skoro sve navedeno u tvom tekstu moguce.
U banku nisam isla otkad sam se preselila, jedno godinu dana, u Srbiji i dalje imam racun u banci koji ne mogu da zatvorim dok se ne pojavim tamo licno. Uredno se naplacuje odrzavanje kartice naravno. 🙂
ljubisa
12/03/2020 @ 14:42
Moram da pitam sta se desava kada neko iz drzave iz bilo kod razloga odluci da ti blokira racun u banci. Ovakav sistem je stvoren za apsolutnu kontrolu i zato nazalost sigurno ce nesto slicno postati stvarnost.
shellinflux@safe-mail.com
03/01/2022 @ 17:34
Naravno da mogu i hoće upotrebiti to protiv nas, kada iz bilo kog razloga žele da nekome blokiraju račun. Sve sada ide ka tome, a ljudi ne razumeju pravi razlog toga, misle da im vlada i kompanije to rade da bi im pomogli, to je naivno, zašto bilo kome poveriti te podatke.
Vojin
12/03/2020 @ 16:56
Dragi moj Dražo,
po prvi put se sa tobom ne mogu složiti ni u jednoj tački koju si naveo. Skidam ti kapu za znanje u oblasti informatike ali brate propustio si mnoooooooogo da naučiš o životu i stvarnosti u kojoj živimo. Da bi ti ukratko obrazložio tvoju zabludu za svaku stavku koju si naveo trebalo bi mi par sati a na kraju bi me ti proglasio ludakom ili danas popularnije reći “teoretičarem zavere“ zato ti predlažem da pročitaš četiri knjige:
1. Vrli novi svet Oldusa Hakslija
2. Životinjska farma Džordža Orvela
3. 1984 takođe Džordža Orvela i kao antitezu
4. Čas Bika od Ivana Antonovića Jefremova
ako pak nemaš vremena javi se da preporučim par klipova te onda odvoj nešto vremena da umesto “pornića sa ljubavnicom“ 🙂 odgledaš što god drugo na međunarodnoj elektronskoj mreži. Svako dobro!
Ognjen
16/03/2020 @ 00:21
Mene zanimaju ti klipovi o kojima pričaš.
Da li bi mi ih preporučio?
pEDJA
25/03/2020 @ 18:21
A pre toga neka procita „Gvozdenu petu“ Dzeka Londona.
shellinflux@safe-mail.net
03/01/2022 @ 17:37
I ja se slažem, bilo bi dobro da podelite te klipove sa nama. Ljudi treba da čuju i shvate zašto se sve ovo uvodi i kako će se koristiti, a ne da misle da su to dobrotvori zbog njih dali sve da im olakšaju.
Vojin
18/03/2020 @ 10:10
Zdravo Ognjene,
naravno ali ovde jer se Dražo nije oglasio pa nema smisla da to radim bez njegovog odobrenja. Ipak postoji način, tj. da mi se javiš na hiperboreja@mail.ru . Ne znam koliko si u temi tako da ako postavim neki početnički biće ti smešno a opet neki za koji je potrebno veliko predznanje nećeš ništa razumeti. U oba slučaja ćeš odustati i vratiti se u “stado“. Zato molim te piši! Piši koje te teme interesuju i koje jezike razumeš a ja ću se potruditi da izdvojim najbitnije. Svako dobro!
Vojin
18/03/2020 @ 10:11
ali NE ovde *
luka
03/04/2020 @ 08:50
U Danskoj vecina tih stvari odavno funkcionise.
Skoro svi placaju karticom bezkontaktno. Za vece sume mora da se ukuca PIN u supermarketima.
Od dokumenata se secam da sam morao fizicki da odem po njih je samo za registraciju kad se dodje u Dansku, dokument potvrde o studiranju za studentski smestaj i registracija vozila. A i to se sve brzo zavrsi. Za registraciju vozila se sve uradi na jednom salteru bez potrebe ponovnog dolaska. I registracija se radi SAMO JEDNOM prilikom kupovine vozila.
Situacija sa klincima je slicna kao u Srbiji. Jos uvek nose teske torbe sa knjigama.
Smesne su mi teorije zavere koje mogu da procitam u komentarima. Ako veliki brat pocne da radi, nije problem i sad da vam ugasi racun u banci ili da vam dodje kuci i uzme kes, ne mora ista da se menja.
Aco
27/05/2020 @ 21:53
Drazo, sto se tice tableta i elektronskog obrazovanja procitaj MIT-ovi analizu znanja kod klinaca koji su ucili koriscenjem tableta vs onih na analognim (starim) nacinima.
https://www.technologyreview.com/2019/12/19/131155/classroom-technology-holding-students-back-edtech-kids-education/
Jednom rijecju drzi djecu sto dalje od struje 🙂