Umjetna inteligencija (1. dio): Šta je i kad će?

Umjetna Inteligencija

Ajmo realno, ništa revolucionarno tehnologija nije izbacila još otkad su “smartfoni” postali svakodnevnica. Tu i tamo se pojavi nešto zanimljivo, obično u fazonu “uzeću postojeći kućanski aparat koji svako ima, spojiću ga na internet i dodaću smart ispred njegovog imena”. Ponešto malo kreativnije (tipa Google Cardboard sa kojim se redovno igram i koji je stvarno kul) je postalo rijetkost. Moore-ov zakon (jačina procesora koji možeš kupiti za 1000 dolara se udvostručuje svakih godinu/godinu-i-po/dvije) praktički više ne postoji. Evo nekoliko linkova koji predstavljaju neke od glupih ideja koje su nekome pale na pamet do sada:

Onda je tu i ova politički nestabilna situacija, gdje blejiš sa kolegom (strancem) poslije posla, njemu telefon zazvoni i pet minuta kasnije skontaš da ga je zvao neko iz ambasade da ga upozori da neka budala šeta gradom u kojem ste vi trenutno (Sarajevo) sa puškom i da je već ubio dva vojnika koji su iz nekog vrlo interesantnog razloga blejali u kladionici u uniformama. U isto vrijeme Britanija pokušava da banuje enkripciju (što tehnički nije moguće u 2015.), svi se mole za Pariz i ne kontaju da su molitve ovom ili onom bogu i dovele do terorističkog napada, Turska ruši ruske avione, Tramp vodeći kandidat za predsjednika SAD-a, gradonačelnik Beograda pravi ovce od čitave države, a ti se osjećaš ko da živiš u jebenom srednjem vijeku.

Onda se sjetiš ili budale ili genija (vrijeme će dokazati) Ray Kurzweil-a koji kaže da ćemo za 12-13 godina da kreiramo umjetnu inteligenciju koja će imati inteligenciju jednaku ljudskoj. Prva stvar koja mi je pala na pamet kada sam se njega sjetio nedavno bila mi je: Ko li je njegov diler?

Dakle, poenta ovog članka je malo približiti taj pojam umjetne inteligencije običnim smrtnicima.

Umjetna inteligencija je prvi put pala na pamet Alanu Turingu, čovjeku koji je sa svojim timom razbio njemačku Engimu tokom 2. svjetskog rata i time donio ogromnu stratešku prednost u borbi protiv Njemačke, koji se smatra jednim od “osnivača” modernog računarstva, koji je formulisao koncept algoritama, koji je u svoje slobodno vrijeme trčao maratone (jer, zašto ne?) i na kraju se otrovao cijanidom jer nije želio da prođe kroz hormonsku terapiju koja mu je naređena jednom kada se saznalo da ga privlače muškarci (što je bilo ilegalno u to vrijeme u Britaniji). On je daleke 1950. napisao rad koji je nazvao Computing Machinery and Intelligence te u njemu po prvi put postavio pitanje: “Mogu li mašine da misle?” bukvalno već u prvoj rečenici rada. Termin umjetna inteligencija je uspostavljen osam godina kasnije i poslije toga se 60ak godina nije ozbiljnije ni razmatrao ovaj termin jer ti prvo treba normalan računar da bi mogao da počneš da razmišljaš o tome da li on može da misli.

Danas, 60ak godina kasnije, pitanje se opet otvara, vjerovatno zato što ne samo da imamo moderne računare o kojima nam non-stop pametuje svako ko je 20+ godina stariji od nas, već je samo pitanje dana kada će neko smisliti način da nam ugura računar u dupe, spoji ga sa internetom i onda nam preko aplikacije na telefonu javlja kakvo nam je govno ćemo da izbacimo iz sebe za nekih pola sata (prije nego što neko kaže da pričam gluposti, da vam predstavim još jedan genijalno glup „izum“: pametne pelene).

Šta je umjetna inteligencija?

Umjetna inteligencija je inteligencija koju posjeduje softver (bio on u nekom robotu ili u računaru uopšte nije bitno). Dijeli se na tri levela:

  1. “slaba” umjetna inteligencija

  2. umjetna inteligencija na nivou čovjeka

  3. umjetna inteligencija iznad nivoa čovjeka

Mi smo ga zapeli tu negdje na prvom levelu. Koristimo „magije“ (algoritme) svakodnevno (traženjem po Google-u, kliktanjem na preporučeni video na YouTube-u, stalkujući osobe koje nam Facebook preporučuje da dodamo u prijatelje…), međutim nikako da se pomjerimo sa mjesta. Imamo čak i poneki superračunar koji zadovoljava hardverske potrebe slične onima koje ima naše tijelo (još uvijek nemamo takve resurse u džepu, al polako). Međutim, nikako da ispunimo taj quest koji je potreban da bismo prešli na sljedeći nivo. Šta nas tamo čeka pojma nemamo, ali, bili spremni da rizikujemo ili ne, prije ili kasnije će neko preći na taj drugi nivo i time promjeniti čitavo.

E, taj trenutak, kaže Rej, je nekih 12-13 godina od nas. Poslije toga trebaće nam vrlo kratak vremenski period (nekoliko sati, dana ili sedmica) da pređemo i na treći nivo, a onda šta bude, bude. Da Rej i nije baš takva budala govori nam i njegova prošlost, u kojoj je predvidio WiFi, pametne telefone, Google Translate, auto koje možeš da voziš pijan jer ga nećeš voziti ti nego će on voziti sam sebe… Dakle, da je totalni luđak, nije. Manje-više sve što je ovaj futurista zamislio se i ostvarilo (nekoliko godina ranije ili kasnije nego što je predvidio). Međutim, nekako smo svi postali obluđeni tim jednim njegovim predviđanjem – umjetnom inteligencijom. On u ovo vrijeme ima iza sebe nekoliko vrlo uspješnih knjiga (bestselera kao što bi rekli), snimio poneki dokumentarac, osnovao Kurzweil muzičke instrumente, sada radi za Google, ima 67 godina i vodi zdrav život u nadi da će doživjeti tu 2029. godinu koja će, ako se ispostavi da je bio u pravu, zauvijek promijeniti svijet.

Za razliku od Bila Gejtsa, Elona Muska i Stivena Hovkinga, on smatra da će umjetna inteligencija imati pozitivan uticaj na ljudski život. Da nije jedina budala koja misli tako, dokazao je Nik Bostrom koji je pitao (upozorenje: PDF) one koji zapravo rade na umjetnoj inteligenciji (umjesto gomile onih koji veze s vezom nemaju o napretku umjetne inteligencije jer se bave sasvim drugim stvarima) i oni fino rekli da većina njih ne očekuje apokaliptične događaje nakon kreiranja umjetne inteligencije, a dobrih 90% njih smatra da ćemo do njenog ostvarivanja doći prije 2100. godine.

Pa, u čemu je razlika u razmišljanju između Reja i većine nas? Eksponencijalno protiv linearnog. Dok mi gledamo napredak u zadnjih nekoliko godina i na osnovu tog napretka pokušamo da skontamo šta će se desiti u sljedećih nekoliko godina, Rej gleda od početka ljudskog roda do danas. Trebalo nam je dosta vremena da naučimo kako da koristimo alate i da se grupišemo u sela. Nakon toga smo izmislili pisanje. Nakon izmišljanja pisanja trebalo nam je dosta kraće vrijeme da skontamo da zemlja nije okrugla. Nakon toga nam je dosta manje vremena trebalo da počnemo da pravimo zgrade i ostala čuda. Nakon toga smo počeli da se igramo teškom industrijom nekih 100tinjak godina, računari su se razvili za nekih 50ak, Internet za nekih 30, smartfoni za nekih 10…

Za one koji nisu baš pratili matematiku u srednjoj i ne znaju razliku između linearne i eksponencijalne funkcije, evo i slika koja objašnjava razliku:

Razlika između linearne i eksponencijalne funkcije

Razlika između linearne i eksponencijalne funkcije

Dakle, dok u linearnoj množiš zadnji rezultat sa dva, u eksponencijalnoj dva ide na stepen veći za jedan (dakle 2 na prvu, dva na drugu, dva na treću…). Međutim, pošto Rej kaže da ljudi nisu baš tako lako matematički predvidljivi (ili jesu?) on nam predstavlja takozvane krive linije u obliku (retardiranog) slova S (S-krive):

S-kriva

Zatim kaže: svaka tehnologija prelazi preko sporog početnog razvoja, nakon čega slijedi rapidna adaptacija među ostalim smrtinicima, nakon čega kreće neko usavršavanje kojeg prati zatišje dok se neka nova tehnologija sporo razvija. E, po ovome, sada smo na tom nekom kraju adaptacije interneta i smartfona, pa smo tu negdje u fazi zatišja tokom kojeg se razvijaju nova čuda tehnologije poput Google-ovog auta koji vozi sam sebe.

Još jedno dva retardirana slova S unaprijed i naćemo se tu pred pragom prelaska na drugi level (pod uslovom da ne počnemo nove krstaške ratove ili treći svjetski rat prije toga). Međutim, jednom kada napokon otključamo taj level, čeka nas nešto što ljudi… jebiga, ne mogu. Sa računarima je “lako”, daj mu bolji procesor, ubaci još koju gigu rama, promijeni koji algoritam (zamijeni XP sa sedmicom, sedmicu sa desetkom ili desetku sa Linux-om) i računar leti. Dakle, da bi došli od tog drugog do trećeg nivoa, trebaće vrlo malo vremena. Pored toga, uzmi u obzir da je u tom trenutku i ta umjetna inteligencija pametna koliko i mi, dakle i ona može da radi na tome da unaprijedi sama sebe. Jednom kada bude bar minimalno ispred čovjekovih sposobnosti, umjetna inteligencija je došla na treći level. Nakon što dođe do trećeg levela, mi smo već prevaziđeni i ona je postala kao dijete ljudi sa sela koje je nakon 15 godina završilo državni fakultet.

Onda nas čeka jedan od četiri scenarija:

  1. umjetna inteligencija se ponaša prema nama kao što se mi ponašamo prema mravima, jer mravi su po nama niža stvorenja i boli nas briga za njih

  2. umjetna inteligencija se ponaša prema nama kao što se mi ponašamo prema kućnim ljubimcima

  3. umjetna inteligencija se ponaša prema nama kao što smo se mi ponašali prema onom mentalno zaostalom djetetu iz komšiluka jer su nas roditelji uvijek tjerali da igramo fudbala sa njim, sve dok nam jednog dana nije prekipilo i dok nismo rekli “zajebi fudbal” i počeli da ganjamo cure

  4. sve isto kao i treći scenario samo što ovaj put mi pomažemo tom mentalno zaostalom klincu da jebe nešto.

Na nama je da se nadamo da će nas ipak ipak dočekati ova četvrta opcija i da ćemo uspjeti da saznamo odgovore na pitanja kao što su Fermijev paradoks.

Pošto je ova tema jako obimna, o mogućim opasnostima, ratu između ljudi i robota i sličnim teorijama, čitaćete u sljedećem dijelu ovog članka, gdje ćemo se dotaći svakoh od ovih četiri scenarija i objasniti razlike između njih.

7 komentara na tekst Umjetna inteligencija (1. dio): Šta je i kad će?

  • RadYa

    Kao da sam pročitala nečiju doktorsku disertaciju ili naučni rad. Skoro sam otkrila ovaj sajt i jedan je od retkih sa domaće scene koji nije prodavnica magle ili ‘sajt sajta radi’
    Pozdravljam vas puno i nastavite samo tako.

  • Branko

    Odličan članak, i odličan blog. Lično mislim da nije moguće da mašina pobedi čoveka, i nikada neće. Pogotovo što čovek ima mnogo nivoa i vrsta inteligencija od kojih je većina mnogo bitnija od računske. Ali kompjuter ni tu računsku ljudsku (koju Mensa jedino meri) nikada ne može prevazići. Što iz razloga da čovek trenutno ne koristi ni procenat mogućnosti svojih kapaciteta, što iz razloga da bi takav „poduhvat“ značio da je stvaralaštvo čoveka jače od Božijeg. Što nije i ne može biti. Tim „zagriženicima“ bi bilo mnogo korisnije da svoje vreme troše na nešto zaista neophodno i svrsishodno.

    Dodaj u functions.php sledeći snippet i sredi izvrnutost comment form-a

    function move_comment_field_to_bottom( $fields ) {
    $comment_field = $fields[‘comment’];
    unset( $fields[‘comment’] );
    $fields[‘comment’] = $comment_field;

    return $fields;
    }
    add_filter( ‘comment_form_fields’, ‘move_comment_field_to_bottom’ );

    • Darko Dražović

      Šta je izvrnutost comments forme???

    • Branko

      Pa, obrati pažnju da ti za komentar ide prvo poruka, pa ime, pa email pa sajt… Posledica WordPress update-a na 4.4 verziju.
      Što naravno ne možeš videti dok si ulogovan.

    • Darko Dražović

      I dalje ne vidim gde je tu problem, ali ajde 🙂

  • Mad

    Odličan tekst. Pretpostavljam da je inspiracija došla sa linka http://waitbutwhy.com/2015/01/artificial-intelligence-revolution-1.html ili nekog sličnog teksta.
    U svakom slučaju, dobro je došla verzija na srpskom pošto je retko koga interesovalo da pročita onoliki tekst i još na engleskom.
    Jedva čekam drugi deo 🙂

    • Jeste. Imam njihovu dozvolu da prevedem te članke na „naš“ jezik. Ovo je neka skraćena verzija, a biće i čitavi njihovi članci prevedeni na „naš“ jezik dostupni na mom sajtu (https://blog.r3bl.me). 🙂

Komentarišite

Email neće biti javno objavljen. Sajt je neobavezan podatak, svi ostali su obavezni.