Ukoliko aktivno koristite internet, velika je vjerovatnoća da ste čuli za pojmove „deep web“ i „dark web“. Na moju sreću, nisam se susreo sa našim prijevodima ovih pojmova jer bi se vjerovatno preveli kao „duboki internet“ i „mračni internet“ što po meni zvuči pomalo smiješno. Šta znače ti pojmovi? Trebam li se brinuti? Kako da se zaštitim?
Većina korisnika koristi internet na dosta predvidljiv način: otvaraju najdraže sajtove kao što su Fejsbuk, Tviter, YouTube, nekoliko blogova (kao što su Kompjuteraš), nekoliko portala sa vijestima i to je to. Naziv za ovaj dio interneta je „surface web“ (ili „površinski internet“ ako preferirate naše izraze) i pod ovim nazivom se obično misli na stranice koje su ulistane u rezultatima pretrage na internet tražilicama (kao što je Google, Yahoo!, ili ne-daj-bože Bing). Međutim, za one koji malo dublje istražuju internet, na internetu se može pronaći mnogo više od toga.
Šta je deep web?
Deep web je pojam koji obuhvata sve što Google i ostale internet tražilice ne indeksiraju (tj. ubace u svoje rezultate). Ovo može da bude nešto trivijalno sa čime smo se svi susreli, poput komentara na forumu kojima mogu prisustvovati samo prijavljeni korisnici, Fejsbuk objava koje su postavljene tako da ih mogu vidjeti samo prijatelji, privatni YouTube sadržaji kojima mogu pristupiti samo oni kojima je proslijeđen link i slično. U zemljama koje više svojih biznisa vode preko interneta, to mogu da budu akademski članci koji zahtijevaju plaćanje supskripcije da bi im pristupili ili nešto bilo šta slično.
Dakle, da skratimo u jednu rečenicu: deep web je naziv za sav sadržaj za koji je potreban određeni vid autentifikacije (najčešće neki vid registracije ili plaćanja) da biste mu pristupili.Po izjavi Rob Nejla (kratak video dostupan na kraju članka), Google kako najpoznatiji servis za pretraživanje interneta u svoju pretragu uključuje samo 16% površinskog (surface) interneta i 0,03% ukupnog sadržaja dostupnog na internetu. Dakle, na internetu ima mnogo toga više nego što vam Google može prikazati. Naravno, ovo nije greška Google-a i sličnih mu servisa. Indeksiranje interneta zahtijeva ogromnu količinu resursa, koje čak ni jedna od najjačih tehnoloških kompanija kao što je Google nije u mogućnosti obezbijediti.
Šta je dark web?
Dark web je jedna mala količina sadržaja na deep web-u koji služi za promociju ili distribuciju ilegalnih aktivnosti. Pošto su mnoge stvari u svijetu ilegalne, tako postoji i mnogo različitih oblasti kojima se bave. Prostitucija, angažovanje plaćenika i krijumčarenje ilegalnih supstanci (poput droge) su samo neki od njih. Web sajtovi koji omogućavaju ovakve radnje su većinom sakriveni iza .onion web domene kojoj je moguće pristupiti koristeći Tor Browser (koji je već predstavljen u članku Kako biti anoniman na mreži?). Naravno, postoji mnogo različitih opravdanih situacija zbog koje biste željeli da budete anonimni na internetu, ali Tor Browser kao konsekvenca svojih mogućnosti služi i za pristupanje ilegalnim sadržajima. Naravno, postoje mnogi legalni servisi kojima je moguće pristupiti koristeći .onion domenu (navešću Fejsbuk domenu i domenu DuckDuckGo tražilice kao jedne od primjera) i ilegalne radnje nisu razlog zašto .onion adrese postoje, već samo još jedna konsekvenca mogućnosti.
U čemu je privlačnost .onion domene?
Trenutno ne postoji internet tražilica koja služi za pretraživanje .onion domena. Do njih se dolazi većinom dijeljenjem domene (kao što sam ja uradio u prošlom paragrafu) sa potencijalnim zainteresovanim osobama. Pored toga, .onion domenama, za razliku od .com, .org, .net, .rs i ostalih poznatijih domena, je teško saznati ko je vlasnik, a zbog načina na koji Tor radi, teško je otkriti i gdje se server tačno nalazi, mada ukoliko njegov vlasnik nije ekstremno pažljiv, to nije nemoguće.
Najpoznatiji primjer ilegalnog biznisa koristeći .onion domen jeste svakako sajt pod nazivom Silk Road. Ovaj sajt je ugašen, a njegov vlasnik uhvaćen i osuđen. Međutim, dok je radio, služio je kao mjesto za onlajn kupovinu (kao što su eBay, Amazon, Pik i Limundo) na kojem ste mogli da naručite ilegalne supstance (poput poručivanja kokaina) ili radnje (poput angažovanja ubice).
Da ovaj vid biznisa svakako može dobro da se razvije govori podatak da je njegov vlasnik uspio da zaradi oko 110 miliona dolara u toku 26 mjeseci koliko je sajt bio u funkciji. Ukupna vrijednost transakcija obavljenih preko Silk Road-a se procjenjuje na 1,2 milijarde. Njegov vlasnik je profitirao tako što je uzimao mali procenat od svake transakcije. Uzimajući sve ovo u obzir, lako je doći do zaključka da se može zaraditi ogromna količina novca koristeći legalne tehnologije na ne baš legalan način.
Trebam li se brinuti? Kako se zaštiti i trebam li se zaštiti?
Ovo je poprilično jednostavno pitanje. Sve što normalni korisnici interneta trebaju da urade da bi se zaštitili jeste da ne posjećuju stranice koje pripadaju tamnoj strani interneta i to je to.
Razloga za brigu svakako ima, ali ne za vas. Prvenstveno zahvaljujući uspjehu Silk Road-a, pojavile su se nove .onion domene koje u osnovi pružaju iste funkcionalnosti kao i originalan Silk Road. Njime upravljaju novi ljudi koji se trude da zaobiđu greške koje je vlasnik originalnog Silk Road marketa napravio (ukratko, koristio je isti alijas nekoliko puta kada je posjećivao „normalne“ resurse na internetu).
Moje iskustvo sa Tor-om i kratko objašnjenje kako radi
Tor je odličan alat za anonimnost na internetu. U vrijeme panike koju sam doživio kada je Edvard Snouden prvi put izašao u javnost i objavio tek nekoliko vijesti, saznao sam za njega i koristio ga često. Njegovo korišćenje je jednostavno, ali i sporo. Ovdje više nije u pitanju samo vaša brzina interneta, nego i brzina interneta korisnika čiju mrežu koristite da biste pristupili sajtovima.
Da ukratko objasnim kako Tor funkcioniše da biste shvatili razlog njegove smanjene brzine.
Vi šaljete zahtjev za pristup nekom sajtu. Vaš zahtjev se šalje kroz jedan server, koji ga šalje na drugi server, koji ga onda šalje na treći. Taj treći server šalje vaše podatke i zahtjev sajtu sa njegovom IP adresom, pa se povratni podaci šalju obrnutim redoslijedom, sa trećeg servera na drugi, pa on šalje prvom, pa prvi server šalje podatke nazad vama i vi konzumirate taj sadržaj bez da je sajt upoznat sa vašim identitetom.
E sad, ova tri servera mogu biti bilo gdje u svijetu i može ih postaviti bilo ko na bilo kojem uređaju (uključujući i uređaj sa kojeg čitate ovaj tekst). Volonteri koji se odluče da pokrenu Tor server su indeksirani u takozvanu Tor mrežu koja se konstantno ažurira. Dakle, brzina više ne zavisi samo od brzine vašeg interneta, već i od brzine svakog od ta tri pojedinačna servera koje koristite.
Naravno, volonterizam u vođenju Tor servera može da dovede i do posljedica. Ukoliko pristanete da vodite „exit node“ (zadnji server u nizu), vaš lični IP se može (a i ne mora naravno) pojaviti kao IP adresa preko kojeg su rađene ilegalne aktivnosti. Ukoliko se odlučite da ne hostujete „exit node“ (što morate eksplicitno označiti u postavkama), ne morate se brinuti.
Pošto na sreću (ili žalost u većini situacija od kojih ova nije jedna od njih) živimo na području gdje zakoni baš i nisu ažurirani otkako je internet postao popularan na našim prostorima, duže vrijeme sam koristio svoju internetsku konekciju kao server za Tor. Ovo nije dovelo do nekog primjetnog usporavanja moje brzine interneta, nije trošilo puno od mojih računarskih resursa i nisam imao neke druge posljedice. Samo je radio neprimjetno u pozadini. Jedno vrijeme sam koristio svoju konekciju i za hostovanje „exit node-a“ i nisam imao nikakvih problema sa policijom zbog toga. Međutim, da je došlo do problema, svakako pretpostavljam da ne bi bilo lako objasniti našoj policiji (ili sudiji) da nisam ništa ilegalno uradio.
Proveo sam jedno popodne istražujući .onion domene i moram priznati da je zapravo poprilično lako doći do linkova prema sajtovima koji se bave ilegalnim radnjama. Naravno, nisam ništa naručivao ili konzumirao na takvim sajtovima (jebiga, dokazati ne mogu, tako da mi morate vjerovati na riječ). Samo sam proveo neko vrijeme istražujući za šta se sve ove domene koriste i šta je sve moguće na tom „mračnom“ internetu.
Kad sam to batalio (manje od sat vremena nakon što sam počeo) istražio sam malo Tor i kako funkcioniše, razumio sasvim normalne slučajeve u kojima se Tor može koristiti, shvatio da je to vjerovatno najsigurniji način za anonimno pristupanje internetu, pomogao im malo u prevodu na naše jezike, vodio server, i na kraju ostavio sve to.
Svakako razumijem da je Tor koristan alat i za one kojima je anonimnost potrebna svakako ga preporučujem.
Kratak zaključak
Internet tražilice (poput Google-a) indeksiraju u svoje rezultate samo mali dio interneta. Postoji još mnogo toga što se događa „iza zavjesa“ i to spada u deep web. Sa nekim njegovim primjerima se susrećete vrlo često (vjerovatno i svakodnevno). Dark web je samo jedan mali dio deep web-a koji služi za obavljanje ilegalnih aktivnosti. Najčešće se za ilegalne aktivnosti koristi Tor, te se preko njega pristupa .onion domenama fokusiranim na ilegalne aktivnosti. Ima mnogo sasvim opravdanih situacija u kojima se koristi Tor, međutim zbog načina na koji funkcioniše se pored tih opravdanih situacija služi i za ilegalne aktivnosti. Ne postoji neka uočljiva razlika između deep/dark web-a i „normalnog“ interneta. Funkcionišu na manje-više isti način. Deep web ima ogroman broj različitih primjena. Da mu pristupite, u većini slučajeva je potrebno samo da se registrujete na servis, međutim ima nekih slučajeva u kojima mu ne možete pristupiti bez plaćanja ili mu ne možete uopšte pristupiti zbog svoje lokacije.
Za kraj, video (na engleskom jeziku) koji sam koristio za neke navedene podatke koji dosta jednostavno objašnjava suštinu (mada trebam napomenuti da sam napisao mnogo stvari koje se ne nalaze u videu):
Ukoliko želite i vi da podelite sa zajednicom svoja iskustva, zapažanja, razmišljanja, uputstva ili bilo šta vezano za IT - dobrodošli ste na Kompjuteraš blogu. Više na ovom linku
Komentari (18)
Poučan tekst.
– – – –
http://linuxnasrpskom.blogspot.com/
Koristan tekst, za avanturiste. 🙂
Znaš kako, ako je nama smešno kada kažemo „duboki internet“ na našem jeziku, onda je, verovatno, i englezima smešno kada to izgovore na svom jeziku. Ko zna, možda njima zvuči super kul kada se to izgovori na srpskom.
Deluje malo sexy 😀
Englezima je po meni nekako prihvatljivije spojiti dvije riječi u jednu nego što je nama. Nama je draže uzeti riječ iz engleskog nego spojiti dvije naše. Više koristimo riječ kompjuter nego računar iako je računar sasvim dobar prevod na naš jezik i ne gubi nimalo značenje.
Mada je i suprotno tačno. Beograd bi se lagano na engleskom mogao zvati Whitecity (ili White City) nego Belgrade, ali su se ipak odlučili uzeti riječ Beograd, prilagoditi je malo da ga lakše izgovaraju i prozvati ga Belgrade (zvuči kao kombinacija riječi bell i grade i nema nikakvog smisla).
Površinski internet i mračni internet po meni imaju savršenog smisla kao prevodi. Deep web mi je nekako bezveze kad se prevede kao duboki. Možda bi dublji internet bio bolji izraz. 🙂
Da, skoro da je pleonazam. Internet je podrazumevano „dubok“, širok, osim za onog ko ne zna ništa o tome pa mu treba nagovestiti. Ispada kao duboki internet i stara baba. Dakle, duboki nikako ne ide. Ako je ovaj standardni površinski, možda bi najbolja reč za ovaj drugi bila skriveni, pod-površinski…
Postoje baze gdje se nalaze prikupljeni ukradeni podaci za e-mail (https://haveibeenpwned.com/) i ostale servise… Ne znam postoje li baze gdje su e-mail poruke kopirane (ukradene) i na taj način trajno dostupne. Zanima me jesu li takve baze u deep webu opširnije i kako se može provjerit jesu li neke e-mail poruke dostupne javno (deep web npr.)? Hvala
Ako pitaš korisnike u Srbiji: „Tor je ono što mi Draža reko da stavim na USB da bi mogla da idem na Feizbuk iz firme a da ne dobiem otkaz“
Nikada nisam koristio Tor i pristupao Dark web-u, ali koliko sam citao ranije strane forume, Dark ( deep ) web je uglavnom steciste pedofila,dilera ( silk road ),hakera i sl. i da je stalno pod nadzorom FBI-a i slicnih sluzbi. Pitanje je, da li obican korisnik interneta uopste treba da se bakce sa Dark web-om i u cemu je prednost takvog pretrazivanja u odnosu na standardno ( jer se i obicno pretrazivanje moze „zamaskirati“ ) a koje su mane ?
Običan internet korisnik definitivno ne bi trebao da pretražuje dark web, ali bi vjerovatno trebao da zna da takvo nešto postoji.
FBI i slični pokušavaju da otkriju Tor korisnike, ali se trude da otkriju one koji koriste ilegalne web sajtove. Ostali ih baš i ne bi trebali zanimati.
Postoje mnogi legitimni razlozi za korišćenje Tora. Može da funkcioniše kao način da se zaobiđe geografsko blokiranje sadržaja, filtriranje sadržaja od strane državnih agencija (u zemljama poput Kine), anonimno „zviždanje“ (whisteblowing, prezirem naš prevod u ovom slučaju), traženje po Google-u nečega što ne bi željeli da se linkuje sa ostalim pretragama koje tražimo po Google-u (recimo, možda pokupiš neku bolest i ne želiš da Google tvoje daljnje pretrage bazira na osnovu tvojih pretraga vezanih za tu bolest)… Postoji mnogo legitimnih razloga. Naravno, ovi legitimni nisu toliko zanimljivi kao i oni ilegalni, pa je Tor praktički postao sinonim za dark web.
Zaboravih na napišem: Ova zadnja rečenica je ironična uzimajući u obzir da je tehnologija započeta kao projekat vladinih agencija u SAD-u (DARPA pretežno). Sada ga koliko ja znam većinom finansira EFF.
Hvala Aleksandre na odgovoru. P.s. Tekst je dobar,samo nastavi 🙂
Aleksandre mogu li nekako da stupim u kontakt sa tobom? Ja sam inače i Aleksandar i treba mi savet u vezi interneta i neka pomoc ali bih to negde drugde da te pitam. Javi se imenjace ako mozes.
Aleksandre, zanima me sta mislite o ovom tekstu:
https://pando.com/2014/07/16/tor-spooks/
vezanom za Tor?
Open source projekat kojeg vodi reputabilna organizacija (u ovom slučaju EFF) jeste projekat kojem u potpunosti vjerujem.
Uvijek sam nekako razmišljao o Tor-u kao projektu kojeg su razvijale američke državne agencije prije nego što im se odbio od glavu kada je postao popularan.
Ukoliko je FBI morao da pronađe grešku vlasnika Silk Road-a i nije mogao da dođe do njega tako što će ga otkriti kroz Tor, rekao bih da je poprilično siguran. Nije neprobojan (nijedan bar malo komplikovan softver nije), ali je dovoljno siguran da veliki FBI ne može da zaobiđe njegovu zaštitu.
P.S. Taj Appelbaum koji je toliko puta spomenut u članku i nema baš dobar odnos sa vlastima SAD-a u zadnjih ne znam koliko godina.
Malo kasnim, ali možda neko naknadno čita, poput mene.
Mnogo pre izraza Deep Web nastao je izraz Deep Space. Nama ovde interesantan izraz je sasvim analogan ovom astronomskom: duboki svemir je suviše daleko za instrumente koje trenutno posedujemo, te ga je nemoguće videti/indeksirati. Znamo da postoji, znamo da je tu, ali nije (dovoljno detaljno) vidljiv. Meni prevod Duboki Web ne smeta, znajući analogiju, a nešto mi se ne čini da ovi sa engleskog govornog područja imaju neku drugačiju predstavu o značenju.
Postoji opšte usvojeni trend da se svakoj novoj tehnološkoj inovaciji pripisuju LJUDSKE osobine. TOR je samo protokol. Čak samo jedna izvedba protokola koji postoji decenijama. Samo je popularan. Postoji niz drugih protokola koji bi se mogli koristiti (i koriste se) u iste/slične svrhe. Recimo, svako ko je nekada koristio neki oblik VPN-a (Virtuelne Privatne Mreže), automatski je bio deo deep web-a. Šta je neko radio za to vreme je stvar onoga ko je to radio, a NE PROTOKOLA. Izjednačavati online dilera dečije pornografije sa uvaženom bankom koja nastoji vam omoguči potpuno bezbedno upravljanje vašim novcem preko interneta, je suludo, zar ne? Ali, u oba slučaja se koriste iste ili vrlo slične tehnologije i protokoli.
Nije svaki korisnik torenta pirat, niti je deep web neko novo tehnološko čudo koje je izmišljeno za potrebe nelegalnih bahnalaija. Istom logikom možemo da razapnemo protokole http, ftp i tcp/ip (sama osnova interneta), jer se gotovo sve nelegalne radnje obavljaju putem istih. Ma, da mi svi lepo uzmemo kante i pobacamo u đubre, jer za sve to je neophodan računar, a računar su izmislili kriminalci.
(sarkazam, za one koji nisu shvatili)
Da privedem kraju: većina TV stanica u SAD blokira prikaz sadržaja prema geolokaciji. Nedavno sam našao na IMDB članak koji kaže da vlada u Australiji smatra potpuno legalnim svaku upotrebu proksija (poput TOR-a), čak to javno promoviše korisnicima, kako bi izbegli ograničenje koje se kosi sa ustavom zagarantovanim pravima građana Australije.
Svako lice ima svoje naličje, uvek treba pogledati obe strane. Nekad je ona druga daleko lepša.
To što tvrdiš @Zejbr,da je druga strana,NEKAD,daleko lepša-pa nisam baš siguran da je uopšte naročito lepa;svakako korisna za pojedine ljude,pa i profesije,primera radi,istraživačke novinare. . .recimo.
Što se tiče australijskog dela,SAD ima svako pravo da onemogući spoljnim IP adresama pristup sadržajima koji polaze sa njihovog sopstvenog tla.Na ostatku planete je da se snađe.
Nazad na novčić,knjige i njihove stranice,lica i naličja ovog ili onog.
Možda na darknetima i ima korisnog i lepog sadržaja,ali me je pomalo iznenadio stav i pristup Tor Projecta-a celoj stvari sa ilegalom i posledicama iste.U osnovi,peru ruke od svega što se dešava,sa devizom ‘kriminalci,iliti oni sa kriminalnim namerama,bi te radnje vršili bez obzira na obzir’ lol;tj. i da ne postoji Tor,date radnje bi se svakako dešavale.Zanimljivo je i to što tvrde da postoje bolje i sigurnije opcije anonimizacije,u smislu protokola,klijenata,proksija
,bridževa,drugih darkneta,a sve u svrhu izvršavanja kriminalnih,
nemoralnih i pre svega izopačenih,čudovišnih radnji.FAQ su dodatno,
proprilično proširili posle čistke 2013-e.
BUT,I beg to differ.Mornarica,ili koja god druga agencija(e),koja je osmislila i sprovela u delo navedenu mrežu,i i dan danas je finansira,je po meni vršila,takođe,’Ljudski Eksperiment’-neki će znati zašto je pod navodnicima taj naziv,drugi možda ne-jednako je podmukao potez,koji se,na kraju krajeva,potpuno otrgnuo kontroli.
Htedoh jedno reći,kada nekome daš dodatni motiv,priliku za pozamašnu zaradu i globalnu publiku,saučesnik si u svim njihovim dejstvovanjima.
Da li bi to radili i bez sredstava za naširoko emitovanje,i u kojoj meri,to možda nikada nećemo znati.Ali kažu ljudi da zlo uvek pronađe put,ili nešto tome slično.U svakom slučaju,dobro znamo da se vlade širom sveta bave kojekakvim neetičkim manevrima,i prave se ludi nakon svega,ne obazirući se na žrtvene jarce ni u jednom trenutku.
A od svega me najviše boli što je to mnogima kao dobar dan,jbg,Oh well ¯_(ツ)_/¯. . .Da raznorazni monstrumi slobodno šetaju ovom planetom,da imaju dijapazon “operativnih metoda“ i da se gotovo ništa ne radi na sprečavanju istih,prosto me ostavlja sa neopisivom željom za jedan urgentni POTOP,bez ikakvog odlaganja.
Ko je čuo za Petera Scullya,zna o čemu pričam.NAMBLA i slična njasra,prosto za takve nema i ne sme da bude mesta na ovoj planeti,
i ne bih ni za sekund žalio da ih sve vidim žive,i pri svesti,
u ogromnom plamenu.Možda je to previše ekstreman stav,ali za takve ne sme postojati drugačiji.Takvi,ljudi nisu,stoga im ljudska prava ne pripadaju;a borci za ista,nekad se zaista zapitam,kako noću spavaju znajući kakve nakaze i spodobe brane.Za to nema opravdanja i oprosta,
već samo preispitivanja skrivenih motiva tih tzv.boraca.Svako,makar i samo jedno čudovište,je jedno odveć.
A ti Xaber,dobro razmisli da li na ovom svetu,a samim tim i na skrivenom netu,ima dovoljno dobrih,lepih,prijatnih stvari da outweigh-uje slične monstruoznosti.
Peace!
Mnogo kasnim i ne bih da detaljno ulazim u raspravu. Smatram da je poenta sasvim jasna i nedvosmislena, anoniman način pretraživanja na internetu i sam način na koji funkcioniše cijela stvar vezana za deep web je pružanje slobode na internetu. Problem je u nama što smo rđavi, pa svaku slobodu zloupotrebimo.
Zar nije veće zlo činjenica da nas svakodnevno, bez našeg znanja i dozvole, prisluškuju i koriste razne metode koje se kose sa zakonom i sve to sa ciljem da mogu da manipulišu i porobljavaju ljude.
Dovoljno je poslušati uvod (https://www.youtube.com/watch?v=J77VKWLdcfE)
Mir i ljubav.
Jezivo veoma nisam ni znao da ovo postoji